Kardiovaskularne bolesti
Povišeni krvni tlak (arterijska hipertenzija) vodeći je rizik za nastanak smrtnosti u svijetu. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji time je i jedan od najvećih javnozdravstvenih problema i u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Jednako je stanje i u Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 37% stanovništva boluje od povišenog krvnog tlaka. Istovremeno, to je bolest koja se pravovremenim promjenama životnih navika često može spriječiti. Rano otkrivanje povišenog krvnog tlaka značajno pridonosi boljem liječenju i sprječavanju komplikacija bolesti, a time i sprječavanju ranije smrtnosti.
Krvni tlak jest pritisak kojim krv djeluje na stjenke žila. Vrijednosti krvnog tlaka izražavaju se u mm žive (mmHg) i označavaju sistolički / dijastolički tlak. Sistolički je kad se srce steže i istjeruje krv iz srca u krvne žile, a dijastolički kad se srce opušta i ponovno puni krvlju, za slijedeći otkucaj, odnosno pražnjenje. Danas se smatra da je optimalan krvni tlak 120/80, visoko normalan do 139/89, a vrijednosti iznad toga se karakteriziraju kao hipertenzija. Vrijednosti za I stupanj hipertenzije su 140-159/90-99, II stupanj 160-179/100-109 i III stupanj >180/>110. Upravo kod visoko normalnog tlaka potrebna je promjena hitna promjena životnih navika i redovita kontrola kod liječnika.
Povišeni krvni tlak uzrokuje niz oštećenja na drugim organima, srcu, mozgu, očima i bubrezima, odnosno krvnim žilama tih organa i dovodi do mogućih smrtnih bolesti srca (zatajenje srca, srčani udar), mozga (moždani udar) i bubrega (zatajenje bubrega).
Hipertenzija je posebno opasna, ako osoba boluje još od nekih drugih bolesti: šećerne bolesti, bolesti bubrega, bolesti krvnih žila ili ima povišene masnoće u krvi.
Način života značajno utječe na povišenje krvnog tlaka. Pušenje, alkohol, slana i masna hrana, prekomjerna težina, nekretanje, napetost i stres, čimbenici su koji mogu dovesti do porasta tlaka. Snagom vlastite volje, svatko može donijeti odluku o promjenama navika koje mogu utjecati na nastanak bolesti ili ako je bolest već prisutna, znatno doprinijeti boljoj kontroli bolesti.
Pušenje treba prekinuti, a unos alkohola svesti na najmanju mjeru. Smatra se da je dozvoljena čaša vina uz obrok.
Promjene prehrambenih navika, također znatno pridonose kontroli hipertenzije, a ujedno povoljno djeluju i na sprječavanje nastanka drugih bolesti (želučano-crijevnih, šećerne bolesti, oštećenja kosti i zglobova uslijed prekomjerne težine i slično). Za hipertenziju je presudno smanjenje unosa soli (NaCl) i preporuke su da dnevno možemo unijeti do 5g soli. Nažalost, najveći dio soli unosimo u industrijski prerađenim namirnicama, pa dodatno soljenje treba smanjiti što je moguće više. Isto se odnosi i na unos masnoća. Za hipertenziju je osmišljena DASH dijeta, koja preporuča svakodnevni unos povrća i voća, kruh od cjelovitih žitarica, mliječne proizvode sa smanjenim sadržajem masnoće. Jednom tjedno se dozvoljava unos bijelog mesa i ribe, a jednom mjesečno unos crvenog mesa i slatkog. Vrlo je slična i preporučljiva i naša mediteranska prehrana, koja je dodatno obogaćena maslinovim uljem. Studije su pokazale da smanjenje težine za 5 kg dovodi do smanjenja sistoličkog tlaka za 4,4, a dijastoličkog za 3,5 mmHg.
Kretanje, odnosno fizička aktivnost također je vrlo važna za kontrolu hipertenzije, a kao i prehrana, utječe i na sprječavanje nastanka drugih bolesti, odnosno pridonosi općem boljem stanju organizma. Kod hipertenzije treba provoditi tzv. aerobne vježbe: oštro hodanje, vožnja bicikla ili plivanje. Tim vježbama poboljšavamo kondiciju i postižemo bolju protočnost krvi i opuštanje krvnih žila. Naravno, privikavanje na tjelesnu aktivnost treba biti postepeno, kako bi tijelo moglo postići željenu kondiciju. Studije su pokazale da 3-4 puta tjedno oštre šetnje od 30 min može sniziti sistolički tlak za 3,8, a dijastolički za 2,6 mmHg.
Kod osoba koje već boluju od hipertenzije izuzetno je važno kontroliranje krvnog tlaka, odnosno mjerenje. Mjerenje se provodi tlakomjerom, i važno je da je uređaj ispravan, ali je važan i način mjerenja. U početku bolesti potrebna su česta mjerenja, kako bi liječnik mogao odrediti pravilnu terapiju lijekovima, a kasnije, kad je tlak kontroliran, dostatna su 2-3 mjerenja mjesečno. Pravilno mjerenje tlaka pacijenta će podučiti liječnik ili ljekarnik.
Za liječenje povišenog krvnog tlaka postoji niz lijekova i za svaku osobu se terapija određuje individualno. To ovisi o nizu čimbenika stanja organizma, eventualnim drugim bolestima, ali i reakciji samog organizma na propisani lijek. Normalno je da liječnik prema pacijentovom stanju neke lijekove povremeno zamjenjuje, neke izbacuje ili druge dodaje, odnosno da se terapija mijenja. Međutim, izuzetno je važno da se pacijent točno pridržava uputa liječnika i ljekarnika o primjeni svojih lijekova i da ih redovito izvještava o svojem stanju, odnosno o vrijednostima krvnog tlaka i eventualnim problemima s uzimanjem lijekova. Pacijent nikad ne bi smio na svoju ruku prekinuti uzimanje nekog lijeka ili mijenjati dozu lijeka.
Aleksandra Grundler, mr. pharm