Chagasova bolest: uzroci, simptomi i liječenje

Chagasova bolest uzrokovana je infekcijom protozojskog parazita Trypanosoma cruzi. Međutim, ovo stanje posljedica je složenog zdravstvenog problema tipičnog za zanemarene tropske bolesti i socijalno uvjetovane bolesti. Zanemarena ili kasna dijagnoza, uz izostanak ili nepotpuno liječenje i praćenje, ovu infekciju može pretvoriti u po život opasno stanje.

Chagasova bolest dobila je ime po Carlosu Chagasu, brazilskom liječniku i istraživaču koji je 14. travnja 1909. prvi put dijagnosticirao ovu bolest kod čovjeka. Danas se 14. travnja obilježava kao Svjetski dan borbe protiv Chagasove bolesti.

Proširila se i do Mediterana

Procjenjuje se da je više od sedam milijuna ljudi diljem svijeta zaraženo s T. cruzi, što godišnje uzrokuje više od 10 000 smrti. Iako je riječ o bolesti koja se sve više širi globalno, Chagasova bolest uglavnom se pojavljuje u endemskim područjima 21 kontinentalne latinskoameričke zemlje, gdje je prijenos uglavnom povezan s prisutnošću insekata prijenosnika. Danas se više od 100 milijuna ljudi smatra izloženima riziku od infekcije.

Chagasova bolest nekoć je bila ograničena isključivo na ruralna područja kontinentalne Amerike. Zbog socio-ekoloških promjena i povećane mobilnosti stanovništva, većina zaraženih osoba danas živi u urbanim sredinama, a infekcija je zabilježena u 44 zemlje (uključujući Kanadu, Sjedinjene Američke Države, brojne europske zemlje, te neke zemlje zapadnog Pacifika, Afrike i istočnog Mediterana).

Kako se možemo zaraziti?

U Latinskoj Americi, paraziti T. cruzi uglavnom se prenose kontaktom s izlučevinama zaraženih stjenica iz roda triatoma. Ovi insekti obično žive u pukotinama zidova i krovova kuća te okolnih objekata, poput kokošinjaca, staja i skladišta, u ruralnim i prigradskim područjima. Danju se skrivaju, a noću postaju aktivni te se hrane krvlju životinja i ljudi. Najčešće grizu izložene dijelove kože, poput lica.

T. cruzi može zaraziti i životinje; obični oposumi smatraju se jednim od najvažnijih divljih rezervoara infekcije. Parazit se također može prenijeti:

• konzumacijom hrane ili pića kontaminiranih s T. cruzi, primjerice kontaktom s izmetom ili urinom zaraženih stjenica ili oposuma; ovakav prijenos obično uzrokuje epidemije,
• tijekom trudnoće ili poroda,
• transfuzijom krvi ili krvnih pripravaka,
• transplantacijom organa (primjerice srca ili bubrega),
• laboratorijskim nezgodama.

Znakovi i simptomi

Chagasova bolest odvija se u dvije faze.

Početna, akutna faza traje oko dva mjeseca nakon infekcije. Iako velik broj parazita može cirkulirati u krvi, u većini slučajeva simptomi izostaju ili su blagi i nespecifični:

• vrućica,
• glavobolja,
• povećani limfni čvorovi,
• bljedilo,
• bolovi u mišićima,
• otežano disanje,
• oticanje,
• bol u trbuhu ili prsima.

Rjeđe, osobe koje ugrize stjenica pokazuju karakteristične prve vidljive znakove, koji mogu uključivati kožnu leziju ili ljubičasto oticanje kapaka jednog oka.

Tijekom kronične faze, paraziti se skrivaju uglavnom u srčanom i probavnom mišićnom tkivu. Deset pa i do 30 godina nakon infekcije, do trećine bolesnika razvije srčane poremećaje, a do jedna od 10 osoba pati od probavnih (najčešće proširenje jednjaka ili debelog crijeva), neuroloških ili miješanih poremećaja. U kasnijim godinama, oštećenje živčanog sustava i mišića srca te probavnog sustava može dovesti (među ostalim kliničkim manifestacijama i komplikacijama) do srčanih aritmija, progresivnog zatajenja srca i iznenadne smrti.

Liječenje Chagasove bolesti

Chagasova bolest može se liječiti benznidazolom ili nifurtimoksom. Oba lijeka ubijaju parazite i potpuno su učinkoviti u izlječenju bolesti ako se primjene rano, u akutnoj fazi, uključujući i kod kongenitalnog prijenosa.

Međutim, njihova učinkovitost opada što je osoba dulje zaražena. Također, nuspojave su češće i potencijalno teže kod starijih osoba. Liječenje se preporučuje i pacijentima kod kojih je infekcija reaktivirana (primjerice zbog imunosupresije) te tijekom rane kronične faze, uključujući djevojkama i ženama u reproduktivnoj dobi (prije ili poslije trudnoće) kako bi se spriječio kongenitalni prijenos.

Odraslima koji su zaraženi, osobito onima bez simptoma, treba ponuditi liječenje jer antiparazitni lijekovi također mogu spriječiti ili usporiti napredovanje bolesti.

U drugim slučajevima, potencijalne koristi u sprječavanju ili odgađanju razvoja Chagasove bolesti treba vagati u odnosu na trajanje liječenja (do dva mjeseca) i moguće nuspojave koje se javljaju kod do 40% odraslih. Benznidazol i nifurtimoks ne smiju se davati trudnicama ni osobama s bubrežnim ili jetrenim zatajenjem. Nifurtimoks je također kontraindiciran kod osoba s poviješću neuroloških ili psihijatrijskih poremećaja.

Osim toga, obično je potrebno doživotno praćenje i specifično liječenje srčanih, probavnih ili neuroloških manifestacija bolesti.

Kontrola i prevencija

Veliki broj vrsta stjenica i divljih životinja (rezervoara) zaraženih s T. cruzi diljem Amerike znači da se infekcija ne može iskorijeniti. Umjesto toga, javnozdravstveni ciljevi usmjereni su na uklanjanje prijenosa na ljude, pravovremeni pristup zdravstvenoj skrbi i doživotno praćenje zaraženih osoba.

Ne postoji cjepivo za prevenciju Chagasove bolesti. Suzbijanje prijenosnika, odnosno smanjenje kontakta između ljudi i insekata prijenosnika, pokazalo se kao najučinkovitija metoda prevencije u Latinskoj Americi. Testiranje krvi nužno je kako bi se spriječila infekcija putem transfuzije, transplantacije organa i kongenitalnog prijenosa te kako bi se povećala detekcija i skrb za pogođeno stanovništvo diljem svijeta.

Odgovor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO)

Od 1990-ih, uspješne među-vladine inicijative u Americi dovele su do značajnog smanjenja prijenosa bolesti i povećanog pristupa dijagnozi i antiparazitnom liječenju Chagasove bolesti. Rizik prijenosa T. cruzi putem transfuzije oštro je smanjen nakon što je uvedeno univerzalno testiranje krvi u svim bankama krvi kontinentalnih latinskoameričkih zemalja, a postupno i u drugim državama i kontinentima.

SZO je 2005. godine priznao Chagasovu bolest kao zanemarenu tropsku bolest (NTD). Time je bolest dobila veću prepoznatljivost kao globalni javnozdravstveni problem, što je bilo ključno za jačanje prevencije, rane dijagnostike i antiparazitnog liječenja, sveobuhvatne skrbi, psihosocijalnog praćenja te informativnih, edukativnih i komunikacijskih aktivnosti. Time se također potaknula borba protiv dezinformacija, nedostatka društvene svijesti i slabog političkog angažmana u suočavanju s ovim opterećenjem.

U svibnju 2019. godine, 72. Svjetska zdravstvena skupština proglasila je 14. travnja Svjetskim danom borbe protiv Chagasove bolesti.

Izvor: SZO