Hiperparatireoidizam: uzroci, simptomi i liječenje

Paratireoidna ili doštitna žlijezda je mala endokrina žlijezda veličine zrna riže. Smještena je u vratu uz samo tkivo štitnjače. Kod čovjeka se obično nalaze četiri doštitne žlijezde, iznimno od dvije do šest. Anatomski ih dijelimo na gornju i donju lijevu i desnu doštitnu žlijezdu. Također iznimno, doštitne žlijezde mogu biti smještene i drugdje u vratu, rijetko i u prsištu.

Fiziološka uloga im je lučenje parathormona (PTH) koji regulira metabolizam kalcija, fosfora i vitamina D. PTH je neophodan za održavanje stabilnih koncentracija kalcija u krvi budući da o njima izravno ovisi funkcija živčanog sustava i mišića, a kalcij je važan i za mineralizaciju koštanog tkiva.

Hiperparatireoidizam

Hiperparatireoidizam označava pojačano lučenje PTH iz jedne ili više doštitnih žlijezda.

Dijelimo ga na:

• primarni,
• sekundarni i
• tercijarni hiperparatireoidizam.

Primarni hiperparatireoidizam

Primarni hiperparatireoidizam se odnosi na pojačanu aktivnost doštitnih žlijezda s pojačanim lučenjem PTH.

Uzroci su:

• dobroćudni tumori-adenomi (80%),
• povećanje ili hiperplazija jedne ili više doštitnih žlijezda (oko 15%),
• iznimno rijetko karcinomi i višestruki adenomi.

Adenomi se češće javljaju kao izolirana bolest, a značajno rjeđe u okviru sindroma multiple endokrine neoplazije (MEN) zbog mutacija različitih gena. Među češćim su endokrinološkim bolestima s učestalošću između 1:500 i 1:1000, a do tri puta češće pogađaju žene i, općenito, osobe starije životne dobi.

Simptomi. Bolest je neko vrijeme bez izraženih simptoma, a ono što može pobuditi kliničku sumnju na razvoj primarnog hiperparatireoidizma su recidivirajući (ponavljajući) kamenci u mokraćnom sustavu i bolesti kostiju.

Od bubrežnih bolesti javljaju se bubrežni kamenci (nefrolitijaza) i nefrokalcinoza, odnosno odlaganje kalcija u tkivo bubrega te stvaranje kalcifikata, a posljedično dolazi do oštećenja bubrežne funkcije. U kostima se događa generalizirana demineralizacija koja dovodi do osteoporoze.

Dijagnoza. Laboratorijski, zbog pojačanog lučenja PTH, raste koncentracija kalcija u krvi (hiperkalcijemija) uz povišene koncentracije kalcija u mokraći (hiperkalciurija). Ponekad se u sklopu hiperparatireoidizma nađe snižena koncentracija fosfora, a na oštećenje bubrežne funkcije mogu upućivati povišene razine kreatinina. Dijagnostičku nadopunu primarnog hiperparatireoidizma čini slikovna dijagnostika:

• ultrazvuk paratireoidnih žlijezda,
• scintigrafija SESTAMIBI,
• prema potrebi i PET CT s kolinom.

Sukladno učinjenoj slikovnoj dijagnostici procjenjuje se je li još potrebno učiniti i citološku punkciju s određivanjem PTH, čemu se pribjegava u značajno manjoj mjeri s obzirom na relativno visoku pouzdanost slikovne dijagnostike.

Liječenje primarnog hiperparatireoidizma je gotovo isključivo kirurško – kod dijagnosticiranih adenoma oni se ciljano odstranjuju, dok se kod hiperplazije doštitnih žlijezda uklanjaju tri do tri i pol žlijezde. Najčešća postoperativna komplikacija je snižena koncentracija kalcija (hipokalcijemija) uslijed brzog odlaganja kalcija i fosfata u demineraliziranu kost. Riječ je o takozvanom „sindromu gladnih kostiju“ koji se liječi nadoknadnom kalcija i vitamina D, najčešće privremeno, a iznimno je nužna trajna nadoknada kalcija i vitamina D uslijed trajnog hipoparatireoidizma. Rijetke iznimke od operativnog liječenja predstavljaju osobe sa značajno povećanim kardiovaskularnim rizicima kod kojih bi operacija predstavljala veći rizik nego primarni hiperparatireoidizam. U tom je slučaju indicirano medikamentozno liječenje cinakalcetom uz neophodno ograničenje unosa kalcija i pojačan unos tekućine.

Sekundarni hiperparatireoidizam

Sekundarni hiperparatireoidizam označava pojačano lučenje PTH iz doštitnih žlijezda, što se događa kao odgovor na više stanja/bolesti koja dovode do snižene koncentracije kalcija u krvi.

Uzroci. Najčešće je riječ o manjku vitamina D te o kroničnoj bubrežnoj bolesti. Ostali rjeđi uzroci obuhvaćaju kroničnu pothranjenost, malapsorpciju kalcija te kronične bolesti jetre i gušterače.

Dijagnosticiranje i liječenje. Laboratorijski su razine kalcija, uz povišen PTH, najčešće uredne ili snižene. Liječenje se svodi na liječenje i praćenje osnovne bolesti.

Tercijarni hiperparatireoidizam

Tercijarni hiperparatireoidizam označava autonomno prekomjerno lučenje PTH uz posljedičnu hiperkalcijemiju, a obično nastaje nakon dugotrajnog sekundarnog hiperparatireoidizma. Po nekim autorima, tercijarni hiperparatireoidizam odnosi se na zaostali sekundarni hiperparatireoidizam nakon provedene transplantacije bubrega.

Uzroci nisu do kraja jasni, a pretpostavlja se da se javlja monoklonalna ekspanzija stanica paratireoidnih žlijezda koja češće obuhvaća sve doštitne žlijezde.

Izbor liječenja je subtotalna ili totalna paratireoidektomija (uklanjanje oboljelih paratireoidnih žlijezda) s autotransplantacijom.

Zaključno

Hiperparatireoidizam, kao bolest s više lica, predstavlja izazov prije svega u smislu postavljanja kliničke sumnje, a koja se daljnjom laboratorijskom i slikovnom dijagnostikom najčešće u cijelosti rasvijetli i odredi se odgovarajući pristup liječenju.

Zbog neupadljive kliničke slike te različito dugog vremena do postavljanja dijagnoze, uz ciljane dijagnostičke postupke u kontekstu hiperparatireoidizma, potrebna je i usporedna procjena mogućih oštećenja ciljnih organa poput bubrega i/ili kostiju.

Iako se kod većine pacijenata primarni hiperparatireoidizam ne ponavlja, nužno je po tom pitanju dugotrajno endokrinološko praćenje, kao i po pitanju procjene oštećenja ciljnih organa.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.