Rajski Pakleni otoci: istražite ljepotu arhipelaga nadomak Hvara

Pakleni otoci su otočna skupina u srednjem Jadranu u blizini otoka Hvara. Pružaju se od grada Hvara prema zapadu. Čine ih otočići Dobri, Gojca, Jerolim, Marinkovac, Paržanj, Planikovac, Pokonji dol, Stambedar, Sveti Klement, Travna, Vlaka, Vodnjak Mali i Vodnjak Veli i Gališnik, te dva otočića istog imena Borovac.

Unatoč „paklenom“ nazivu, ovi su otoci dobili ime prema paklini, vrsti borove smole, koja se koristila u brodogradnji. Kao posljedica lokalnog dijalekta, iskrivljavanjem riječi „paklina“, skupina se naziva i „Pakleni otoci“; dakle, njihovo ime nema baš nikakve veze s „paklom“. Hvarani pak Paklene otoke u svakodnevnom govoru nazivaju i Škȍji.

Pakleni su otoci zaštićeni od 1968. godine u kategoriji značajnog krajobraza kojim upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na prostoru Splitsko-dalmatinske županije „More i krš“. Uredbom Vlade RH o proglašenju ekološke mreže, Pakleni otoci su utvrđeni kao područje europske ekološke mreže Natura 2000 u svrhu očuvanja naselja posidonije, pješčanih dna trajno prekrivenih morem, grebena te potpuno ili djelomično preplavljenih morskih špilja.

Od Ilira do Rimljana

Najstariji stanovnici Paklenih otoka su bili Iliri, a o njihovoj prisutnosti na otocima svjedoče gomile, kojih je nekoliko na otoku Sveti Klement i koje ukazuju da je otok bio pogrebno mjesto. Iako su gomile uglavnom grobišta, koristile su se i kao osmatračnice ili vjerska obredna mjesta. Veći broj gomila svjedoči o brojnosti ilirskih rodova i plemena na Paklenim otocima, posebice na Svetom Klementu. Zanimljivost gomila jest smještaj na otvorenim, povišenim predjelima izloženima suncu.

Kada su se Rimljani polovicom 2. st. pr. Kr. sukobili s ilirskim plemenima, za strateške i logističke potrebe koristili su, osim luka na otoku Hvaru, i luke na otoku Šćedru, kao i na Paklenim otocima.

Rimska vila

Tako se, osim naselja Vlaka, u uvali Soline nalaze i ostaci rimskog ladanjskog posjeda, tj. villae rusticae s ostacima mozaika koji je ukrašavao dno bazena. Antička vila u uvali Soline na otoku sv. Klement, zaštićena je kao kulturno dobro. Okrenuta je prema zapadu uz samu morsku obalu, a dio kompleksa pruža se i u plitku uvalu. Rimska vila u cjelini predstavlja najreprezentativniji objekt iz kasnohelenističkog i rimskog razdoblja na širem području grada Hvara.

Povijesna važnost lokaliteta naglašena je saznanjima o grčkim kolonijama osnovanim na susjednim otocima Visu i Hvaru (Issa i Pharos) te kasnijim rimskim gradovima. Položaj u uvali Soline imao je prednost plodnog polja, a bio je vezan i uz antičke plovidbene putove srednjim Jadranom. Ova uvala bi bila jedna od pogodnih luka za opskrbu brodova hranom i vodom te zaklon u slučaju nevremena. Ostaci rimske arhitekture pronađeni su i u uvali Okoriji.

Od malo većih, pa do skrivenih plaža

Pakleni otoci su poznati po brojnim stjenovitim, šljunčanim i pješčanim plažama. Najposjećenije i najpoznatije plaže na Paklenim otocima su Mlini nasuprot istoimenog otočića te Ždrilca, Kordovan, i Vinogradišće koju ljudi još zovu i Palmižana. Na otočju je i veliki broj skrivenih uvala, dostupnih samo nautičarima. Na svim plažama more je iznimne čistoće i velike prozirnosti. Gotovo sve plaže karakterizira kontakt vapnenačke obale i tipične sredozemne vegetacije – makije.

Najpoznatija naturistička plaža nalazi se na otoku Jerolim. Do Paklenih otoka nije problem doći iz Hvara, put taxi brodom traje samo nekoliko minuta.

Meneghellov botanički vrt

Palmižana, točnije, uvala Vinogradišće, smještena je na Sv. Klementu, jednom od Paklenih otoka. Pjeskovita uvala u sjeni starih borova omogućila je obitelji Meneghello da već 1906. godine na svom 300 godina starom posjedu počne razvijati turizam. Obitelj je na otok donosila brojne egzotične biljke i stvorila rijedak botanički vrt.

Eugen Meneghello zasadio je biljke na stjenoviti otok, a njegov sin, Juraj Toto Meneghello, slijedio je očev san o botaničkom vrtu u središtu Paklenih otoka. Potom je i Dagmar Meneghello njihovu snu dala novu dimenziju, nadopunjujući botanički vrt umjetničkim djelima.

Danas botanički vrt broji više od 20 vrsta agava, 10-ak vrsta mimoza, 100-tinjak sukulenata, odnosno biljaka mesnica, indijskih smokava, kaktusa opuncija visokih do čak pet metara, paciflora, golem fundus endema poput nekih divljih orhideja, irisa, velikih šuma ružmarina (kojeg ima također nekoliko vrsta), vrijesa, kadulje i tako unedogled. Tu su i dature i brukmezije, biljke koje su, unatoč svojoj ljepoti, možda najotrovnije na zemlji, a važno je spomenuti i divlje smokve čiji plod može biti za marmeladu.

Prošetajte Paklenim otocima

Na otoku Sveti Klement je uređena i označena planinarska staza koja povezuje uvalu Palmižanu s naseljima Vlaka i Momić Polje. Staza u prvom dijelu, od Palmižane prema zapadu, prolazi kroz botanički vrt obitelji Meneghello, a zatim kroz nisku makiju do naselja Vlaka.

Dalje, od Vlake preko Momić polja, staza vodi do najviše točke Paklenih otoka – vrha Vela glava. Vrh se nalazi na zapadnom dijelu otoka Sv. Klement, a visina mu je 94 metra.

U ljetnim mjesecima, prilikom prolaska ovom stazom, potrebno je sa sobom ponijeti dovoljne zalihe vode koje duž staze nema.

Raj za ljubitelje ronjenja

Za podmorje Paklenih otoka ronioci kažu da je jedno od najljepših na Mediteranu, dok je popularna web stranica Hrvatsko podmorje lokaciju Kampanel svrstala među top 10 lokacija na hrvatskom dijelu Jadrana.

Tako su, uz nautički turizam, Pakleni otoci destinacija ronilačkog turizma. Nekoliko lokacija za ronjenje nalazi se na zapadnom dijelu arhipelaga otočja Vodnjak veli i Vodnjak mali.

Među njima je najpoznatija spomenuti plič Kampanel oblika zvona, koji počinje na desetak metara ispod razine mora i teško ga je uočiti s plovila. Zbog toga, ali i zbog izrazitih strujanja na ovoj lokaciji, savjetuje se ronjenje s jednim od lokalnih ronilačkih centara koji dobro poznaju uvjete. Plič Kampanel je impresivan zbog svojih velikih rožnjača (Paramuricea clavata) koje svuda gusto obrastaju grebene lokacije već od 15 metara dubine, što je rijetkost za Jadran!

Dalje u dubinu nalazi se nekoliko velikih procijepa u kojima je vrlo dobro razvijena zajednica polutamnih špilja s dominantnom naseljem žute čaške (Leptopsammia pruvoti), potom je tu prolaz, odnosno tunel, a susresti se mogu razni oblici života – mnoštvo riba, tabinje, murine, matulčići, vatreni crvi, razni puževi i spužve…

Ovakva lokacija za ronjenje je neponovljiva, ne samo na Paklenim otocima već i šire. Ipak postoji još nekoliko lokacija koje se mogu dičiti ljepotom podmorja, pa vas svakako upućujemo da ih istražite, u čemu vam može pomoći i ova stranica.

Odmorite se uz čašu vrhunskog vina

I za kraj, posjetite li Hvar i Paklene otoke, sasvim sigurno ćete naići i na neki od vinograda. Otok Hvar poznat je po vrhunskim vinima, osobito sortama plavac i bogdanuša, zbog čega ga često nazivaju otokom vina. Uz vina, tu su i domaće rakije (šljivovica, travarica, lozovača) te desertna pića poput prošeka i maraschina.

Početak vinarstva na Hvaru i Paklenim otocima seže u 4. st. pr. Kr., kada su Grci donijeli vinovu lozu i zasadili je u Starogradskom polju. Kroz povijest – od Rimljana, Bizantinaca, Slavena do mletačkog razdoblja – loza i vino ostali su temelj lokalne poljoprivrede.

U 19. stoljeću hvarska vina našla su tržište u Italiji i Francuskoj. Bolesti loze (lug i filoksera) uzrokovale su velike promjene i krize, ali i potaknule iseljavanje vinogradara, posebno u Ameriku, gdje su Hvarani nastavili vinarsku tradiciju.

Danas se na Paklenim otocima, posebice na otoku Sveti Klement, uzgajaju vinova loza i masline, a na Marinkovcu pretežno masline.

Stoga nemojte propustiti zaokružiti svoj odmor čašom dobrog vina te nazdravite „paklenoj“ ljepoti koja će vam sasvim sigurno ostati u dugom sjećanju.