Smiju li oboljeli od dijabetesa jesti med?

Šećerna bolest ubraja se među češće kronične nezarazne bolesti s različito dinamičnim tijekom i različitom učestalošću javljanja kroničnih komplikacija. Temeljni pristup u liječenju šećerne bolesti predstavljaju promjene u načinu života, prije svega promjene u prehrani i uključivanje redovite tjelovježbe u svakodnevicu. Zbog brojnih mogućnosti prehrane, nije uvijek jednostavno postići onu željenu kvalitetu zdrave i uravnotežene ishrane, kalorijski dostatne, a da je i dugoročno provediva i održiva.

Stoga nije neobično da se često postavljaju pitanja među brojnim oboljelima od šećerne bolesti o tome koje namirnice treba više ili manje izbjegavati u prehrani.

Med kao namirnica

Med je, kao pčelinji proizvod, prirodna namirnica s puno povoljnih učinaka na organizam. Donosi nam energiju brzom apsorpcijom glukoze, poboljšava imunitet i tradicionalno se percipira kao prirodni lijek za mnoge bolesti.

Osim glukoze, ključni ugljikohidratni sastojak meda je fruktoza (voćni šećer) koja se apsorbira nešto sporije te omogućava produženi izvor energije. Med sadrži više od 200 sastojaka, a dio njih ima antioksidativne učinke s brojnim protektivnim učincima na opće zdravlje.

Jedna žlica sirovog meda sadrži 64 kalorije, 8.1 grama fruktoze i 17 grama ugljikohidrata. Glikemijski indeks meda iznosi 58, što je nešto niže od glikemijskog indeksa bijelog šećera koji iznosi 60.

O medu i šećernoj bolesti

Iako je još uvijek dominantno prevladavajući stav da je med kao namirnica strogo kontraindiciran kod osoba oboljelih od šećerne bolesti, ipak postoje neki i znanstveni i iskustveni dokazi koji ne govore u prilog isključivosti u smislu zabrane konzumacije meda. Sve više se nameće stav kako manje količine meda imaju određene prednosti u kontroli glukoregulacije.

Kod osoba s poznatom šećernom bolesti, mogu se konzumirati manje količine meda i to prirodnog, sirovog meda bez aditiva i konzervansa, a jedini dodatak koji bi imao povoljne učinke na glukoregulaciju je – cimet.

Količine unosa su ključne u bilo kakvoj dobrobiti meda kao namirnice, a u ovom kontekstu, u svrhu kontrole glukoregulacije. Općenito se ne preporučuje unositi više od 50 grama fruktoze, iako po nekim stručnim preporukama unos ne bi smio biti veći od 10 grama.

Smjernice o unosu meda još nisu jasne

Logično, kontroverzna tema vuče sa sobom i određene prijepore u stručnim preporukama. Prisutnost fruktoze ne zahtijeva dodatne količine inzulina u cilju odlaganja fruktoze u glikogen, koji predstavlja izvor energije između obroka.

Nadalje, preporučena konzumacija meda može poboljšati ukupni kolesterol i tzv. „zločesti“ LDL kolesterol. Istraživanja egipatskih znanstvenika provođenih na pedijatrijskoj populaciji utvrdila su prednosti meda kao zamjene za bijeli šećer (glukoza i saharoza). Neka druga istraživanja upućivala su da konzumacija meda pogoršava glukoregulaciju.

U svakom slučaju, za neki jasniji stav, preporuke i, u konačnici, jasno definirane smjernice, potrebna su dodatna istraživanja na većim skupinama ispitanika da bi se dodatno utvrdile prednosti i nedostaci konzumacije meda. Ono što je u svakom slučaju bezuvjetno su redovite kontrole glikemije kroz samokontrole, kao i redovite dijabetološke kontrole.

Zaključno

Med se tradicionalno smatra prirodnim lijekom, ali zbog glikemijskog indeksa i količine različitih šećera se do sada uglavnom smatrao strogo kontraindiciranom namirnicom za osobe oboljele od šećerne bolesti.

Prirodni med u dovoljnim količinama može donijeti određene prednosti u kontroli glukoregulacije, a od ostalih dodataka i sladila se jedino cimet pokazao korisnim u boljoj kontroli glikemije. Zbog široke potrošnje meda kao namirnice te zbog globalne rasprostranjenosti šećerne bolesti kao jedne od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti, za konkretnije preporuke pa i smjernice su potrebna dodatna sveobuhvatnija istraživanja na većim populacijama.

Važno je povećati i nadograđivati spoznaje koje su i znanstveno potkrijepljene i u okviru kojih ćemo bez straha moći konzumirati u preporučenim količinama i med, pa i ostale namirnice, a sve s ciljem dugoročno dobre kontrole glukoregulacije i sprječavanja kroničnih komplikacija šećerne bolesti.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.