Rak u djece: istine, predrasude i nada u izlječenje

U širem smislu riječi, „rak“ je općeprihvaćen naziv za zloćudnu ili malignu bolest. Karakterizira ga nekontrolirani rast i dioba stanica, njihova sposobnost da prodiru u zdravo okolno tkivo i da se šire u udaljena područja putem krvi i limfe čineći metastaze.

Maligne bolesti u djece su rijetke i čine 1 – 2% svih neoplazmi u općoj populaciji. Godišnja učestalost procjenjuje se na 14:100.000 djece u dobi do 15 godina. U Hrvatskoj svake godine od raka oboli nešto više od stotinu djece.

Posljednjih desetljeća postignut je izvanredan napredak u liječenju; današnjom terapijom postiže se izlječenje u više od 75% oboljele djece. Unatoč tomu što je rijedak a rezultati liječenja vrlo dobri, rak je drugi po učestalosti uzrok dječje smrtnosti, odmah nakon prometnih nesreća.

Specifičnosti raka u dječjoj dobi

Maligne bolesti u djece se bitno razlikuju od malignih bolesti u odraslih. U dječjoj dobi najčešće su leukemije, slijede tumori mozga, limfomi i drugi tumori. Nasuprot tomu, u odraslih su najčešći rak pluća, debelog crijeva, dojke i prostate. Nadalje, maligne bolesti u djece pokazuju općenito bolji odgovor na kemoterapiju.

Djeca također bolje podnose kemoterapiju od odraslih. Međutim, budući da liječenje može imati neželjene posljedice, djeca koja se izliječe zahtijevaju dugotrajan i pažljiv nadzor.

Liječenje djece s malignim bolestima je vrlo kompleksno i potrebno ga je provoditi u specijaliziranim pedijatrijskim onkološkim centrima gdje rade posebno obrazovani liječnici, medicinske sestre i stručnjaci drugih profila. U Hrvatskoj postoje četiri takva centra. Od velike je važnosti praćenje rezultata liječenja i suradnja između centara.

Od kojih malignih bolesti djeca najčešće obolijevaju?

Akutna limfatična leukemija. Leukemije su najčešće maligne bolesti u djece i čine trećinu svih dječjih neoplazmi. Najčešća je akutna limfatična leukemija, od koje pretežno obolijevaju djeca od 2. do 6. godine života. Leukemija nastaje zbog nekontrolirane diobe bijelih krvnih stanica u koštanoj srži.

Simptomi su:

• opća slabost,
• bljedilo,
• krvarenja po koži, iz nosa ili desni,
• povišena temperatura,
• bolovi u kostima i zglobovima,
• gubitak težine i drugi.

Tumori središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždine) su druge po učestalosti dječje neoplazme (20%). Većina potječe iz malog mozga ili moždanog debla. Iako se javljaju u svim dobnim skupinama, najčešće obolijevaju djeca između 5. i 10. godine.

Mogu uzrokovati:

• glavobolje,
• mučnine,
• povraćanje,
• mutan vid ili dvoslike,
• vrtoglavice,
• poremećaje hoda i ponašanja.

Tumori leđne moždine su u djece rijetki.

Limfomi su maligni tumori limfnog tkiva koji čine 15% dječjih neoplazmi. U vrijeme postavljanja dijagnoze većina limfoma je rasprostranjena po tijelu. Najčešće se prezentiraju perzistentnim bezbolnim povećanjem limfnih čvorova.

Dijele se na nonHodgkinove limfome i Hodgkinovu bolest. Non-Hodgkinovi limfomi su najčešći u djetinjstvu; Hodgkinova bolest je češća u adolescenata i odraslih.

Neuroblastom je maligni tumor koji potječe od primitivnog nervnog tkiva i čini 7% dječjih neoplazmi. Najčešći je u prvoj godini života, a većina djece je mlađa od 5 godina.

Iako može nastati bilo gdje u tijelu, pretežno se javlja u trbuhu a manifestira se vidljivim povećanjem trbuha, bolovima ili drugim nespecifičnim simptomima.

Wilmsov tumor ili nefroblastom je najčešći maligni tumor bubrega u djece i čini 5% svih dječjih neoplazmi. Katkad zahvaća oba bubrega. Najčešći je u djece do 3 godine, a nakon 6. godine je iznimno rijedak.

Obično se prezentira velikim trbuhom s bezbolnom tvorbom koju roditelji slučajno zamijete ili napipaju; drugi simptomi su rjeđi.

Ostali tumori. Djeca mogu oboljeti i od malignih tumora mišićnog (rabdomiosarkom) i drugih mekih tkiva, malignih tumora kosti (osteosarkom, Ewing sarkom), oka (retinoblastom), jetre (hepatoblastom, hepatocelularni karcinom), zametnih ili germinativnih stanica, malignih epitelnih tumora te, rijetko, drugih.

Uzroci i rizični čimbenika

Uzroci nastanka najvećeg broja dječjih neoplazmi su nepoznati. Rak nastaje poradi promjena (mutacija) gena koje dovode do nekontroliranog rasta i diobe stanica.

Faktori rizika za nastanak raka u odraslih su pušenje, izloženost UV zrakama i drugim izvorima zračenja, izloženost kancerogenima kojih ima u hrani, radnoj ili životnoj sredini, ali u djece nisu dokazani. Uloga nasljeđa odgovorna je za nastanak iznimno malog broja dječjih neoplazmi.

Istine i predrasude

U našoj sredini rak je još tabu-tema. Za većinu ljudi je pričati o raku iznimno teško, katkad i neprihvatljivo.

Rak nije smrtna presuda i najveći dio djece s malignim bolestima danas se uspješno izliječi. Spoznaja o malignoj bolesti djeteta mijenja život obitelji iz temelja. Nevjerica, poricanje, strah, tuga, ljutnja, depresija, normalni su roditeljski osjećaji pri suočavanju s dijagnozom. Uz emocionalni, obitelj trpi golemi organizacijski i materijalni teret. Teška bolest djeteta zapravo je bolest obitelji.

• Rak nije zarazna bolest pa se od bolesnog djeteta ne mogu „zaraziti“ druga djeca.
• Rak gotovo nikad nije nasljedan i ekstremna je rijetkost da drugo dijete u obitelji oboli od iste bolesti.

• Za vrijeme terapije zračenjem, bolesno dijete se može bez bojazni družiti s drugom djecom. Njegov organizam ne sadrži radioaktivne tvari i nije opasan za okolinu.
• Mnogi roditelji smatraju da djetetu ne treba reći da ima rak, nego ga „poštedjeti“ istine. Međutim, većina djeca zna da je ozbiljno bolesna, a neka vjeruju da je bolest kazna za nešto što su u činili i nepotrebno osjećaju krivnju. Djecu je potrebno, primjereno dobi i zrelosti, nježnim i iskrenim razgovorima upoznati s bolešću te im pružiti potporu, ohrabrenje i ljubav. Istina umanjuje stres, strah, tjeskobu i osjećaj krivnje, a povećava suradnju u liječenju.

Ako vaše dijete oboli od raka, važno je znati da ni vi ni ono niste učinili ništa što je moglo biti uzrokom bolesti.

O tome mogu li se maligne bolesti u djece rano otkriti i kako se liječe, nastavite čitati u brošuri „Moja prijateljica je bolesna“ čiji je izdavač Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb.