Zaboravite mit: ne, soja ne snižava razinu testosterona

O soji, jednoj od najzdravijih namirnica, već se desetljećima raspravlja, posebice zbog nekih studija koje su upozoravale na to da soja kod muškaraca može sniziti razinu testosterona, odnosno udariti na njihovu „muškost“. Naime, soja sadrži fitoestrogene, točnije, izoflavone, a riječ je o biljnim spojevima koji su slični estrogenu, glavnom ženskom spolnom hormonu.

Uvjerenje o negativnom utjecaju soje na testosteron i dalje je čvrsto ukorijenjeno u svijesti mnogih muškaraca, pa je zato izbjegavaju u širokom luku. No vrijeme je da se tom mitu stane na kraj i pruži ponešto šira slika.

O testosteronu i padu njegove razine u tijelu

Testosteron je spolni hormon koji ima važnu ulogu u tijelu. Kod muškaraca se smatra da regulira seksualni nagon (libido), koštanu masu, raspodjelu masti, mišićnu masu i snagu te proizvodnju crvenih krvnih stanica i sperme.

Stoga snižene razine ovog muškog spolnog hormona mogu imati različite fizičke posljedice kao što su smanjenje mišićne gustoće i snage, povećanje masnog tkiva, slabija gustoća kostiju te smanjenje dlakavosti na tijelu, no posljedice koje će muškarci možda najteže podnijeti odnose se na seksualnu funkciju – smanjen libido, erektilna disfunkcija i neplodnost. Pritom nije na odmet spomenuti i to da pad testosterona donosi i psihičke posljedice poput promjena raspoloženja, razdražljivosti, problema s koncentracijom, pamćenjem i drugog.

Razine testosterona mogu pasti iz različitih razloga, najčešće uslijed starenja, kao i nekih bolesti, zbog stresa ili pak nezdravih navika poput konzumacije alkohola i pušenja. Iako na testosteron može utjecati i prehrana, prije će ga smanjiti prerađena i masna hrana, zaslađeni napitci ili pekarski proizvodi, nego soja i proizvodi od soje.

Opsežna studija o soji i testosteronu

U kontekstu rasprava o soji i testosteronu, važnu ulogu je odigrala studija objavljena u prosincu 2020. godine pod naslovom „Ni unos soje niti izoflavona ne utječe na muške reproduktivne hormone: proširena i ažurirana meta-analiza kliničkih studija“. Autori su proveli meta-analizu kako bi istražili utječe li doista konzumacija soje ili izoflavona na razine muških reproduktivnih hormona.

Pretražene su baze podataka PubMed i CAB Abstracts za recenzirane studije objavljene na engleskom jeziku u razdoblju od 2010. godine do travnja 2020. Obuhvaćene su one studije u kojima su odrasli muškarci konzumirali sojine proizvode, sojine proteine ili ekstrakte izoflavona (iz soje ili crvene djeteline), a mjerene su razine ukupnog testosterona (TT), slobodnog testosterona (FT), estradiola (E2), estrona (E1) i globulina koji veže spolne hormone (SHBG). Ukupno je uključena u analizu 41 studija. Razine TT i FT mjerene su kod 1753 i 752 muškarca, E2 i E1 kod 1000 i 239 muškaraca, a SHBG kod 967 muškaraca.

Autori studije zaključili su da neovisno o korištenom statističkom modelu, nije pronađen značajan učinak unosa sojinih proteina ili izoflavona na bilo koji od mjerenih ishoda. Podanalize prema dozi izoflavona i trajanju studije također nisu pokazale učinak. Dakle, ova ažurirana i proširena meta-analiza ukazuje na to da, bez obzira na dozu i trajanje studije, ni sojini proteini ni izoflavoni ne utječu na razine muških reproduktivnih hormona.

Koji je problem sa sojom?

Pobornici zdrave hrane nerijetko ističu soju kao super-namirnicu punu zdravlja te idealnu biljnu zamjenu za meso zbog bogatstva proteina. Međutim, zbog istraživanja koja ukazuju na moguće negativne učinke soje u određenim situacijama, u stručnim krugovima ipak postoji određena suzdržanost u bezrezervnoj preporuci soje, iako se svi slažu da apsolutno donosi brojne zdravstvene blagodati.

Dio nesigurnosti proizlazi iz složenosti djelovanja soje na tijelo. Soja je jedinstvena zbog spomenute visoke razine izoflavona. Izoflavoni soje mogu se vezati na estrogenske receptore u tijelu te izazvati blagu estrogenu ili pak antiestrogenu aktivnost. Dva glavna izoflavona soje su genistein i daidzein. Izoflavoni soje i sojini proteini mogu djelovati različito na organizam ovisno o određenim čimbenicima, kao što su razina hormona i vrsta soje.

Budući da soja može imati estrogene učinke, njezin učinak može varirati ovisno o razini hormona u tijelu. Žene u perimenopauzi imaju znatno višu razinu estradiola (glavnog oblika estrogena kod ljudi) od žena u postmenopauzi. U tom kontekstu, soja može djelovati kao antiestrogen, dok kod postmenopauzalnih žena može imati estrogensko djelovanje. Već dugo je poznato da soja zato i može pomoći ženama pri ublažavanju neugodnih simptoma menopauze, kao što su valunzi. No poseban oprez potreban je kod žena s rakom dojke; naime, tumori se klasificiraju prema hormonskoj osjetljivosti – hormonski pozitivni ili hormonski negativni – a oni različito reagiraju na estrogene.

Kada je o vrsti soje riječ, nije svejedno govorimo li o cjelovitim namirnicama poput tofua i sojinih zrna, prerađenim proizvodima poput sojinih proteinskih prašaka ili biljnih burgera na bazi soje, nisu iste fermentirana i nefermentirana soja, kao što nije isto uzimate li (točnije, tko uzima), primjerice, sojine izoflavone kao dodatak prehrani.

Zbog svih tih čimbenika, ističu stručnjaci, teško je donijeti općenite univerzalne zaključke o učincima soje na zdravlje.

Potpuni protein i bogatstvo hranjivih tvari

No osim sadržaja izoflavona zbog kojeg se i dalje preporučuje oprez, soja je bogata hranjivim tvarima, uključujući B vitamine, vlakna, kalij, magnezij i visokokvalitetne proteine. Za razliku od nekih biljnih proteina, sojin protein smatra se potpunim proteinom jer sadrži svih devet esencijalnih aminokiselina koje tijelo ne može samo proizvesti i koje se moraju unijeti prehranom.

Također treba znati da se sadržaj izoflavona i proteina bitno razlikuje već ovisno o vrsti proizvoda. Tako su, na primjer, izoflavonima i proteinima najbogatija kuhana zrela zrna soje, suho pržena zrna soje, a po sadržaju izoflavona i proteina prednjači natto, japansko jelo od fermentirane soje. Tablicu s nekim nefermentiranim i fermentiranim proizvodima od soje te sadržajem izoflavona i proteina, možete pronaći ovdje.

Zaključno

Tema o soji svakako je široka i zanimljiva, a ovoj namirnici zasluženo pripada mjesto na policama zdrave hrane. No treba je konzumirati s dozom opreza, uzimajući u obzir izoflavone.

Dobro je znati i to da se rašireni mit o utjecaju soje na testosteron temelji, među ostalim, na studiji u kojoj je malen broj muških ispitanika konzumirao količine soje znatno veće od uobičajenih, pa su zabilježene posljedice poput pada testosterona. S druge strane, neka starija istraživanja o negativnom utjecaju na testosteron provedena su na životinjama čiji se metabolizam ipak razlikuje od ljudskog.

Drugim riječima, umjerena konzumacija soje ne bi trebala ni na koji način utjecati na vašu „muškost“, već donijeti brojne blagodati.

Korišteni izvori: Harvard T.H. Chan, Better Health, PubMed