Hijatus hernija ili „pomaknut želudac“: uzroci, simptomi, liječenje

Hiatus je latinski naziv za otvor kojim prolazi neki živac, krvna žila ili neki organ. Hiatus oesophageus je otvor u ošitu kojim se jednjak iz prsnog koša „spušta“ u trbušnu šupljinu, gdje se spaja sa želucem. Spoj jednjaka i želuca je odmah ispod ošita; pomakne li se za dva centimetra ili više prema gore, već je taj spoj u prsnoj šupljini. To znači da je dio želuca pomaknut u prsnu šupljinu i time se definira hijatus hernija. Kila, bruh ili hernija je pomicanje dijela želuca, crijeva ili neke druge tjelesne strukture kroz prirodni ili novonastali otvor (primjerice u ošitu, preponi ili diskus hernija kralješnice).

Zadaća jednjaka je da hranu nakon gutanja, bez zadržavanja proslijedi u želudac. Jednjak ima svoj mišićni sloj, pa sitnim kontrakcijama potpomaže brzom prolasku hrane od ždrijela do želuca.

Rizični čimbenici

Hijatus hernija može nastati kod inače zdravih i dobro građenih osoba, no češća je kod deformiteta prsnog dijela kralješnice (kifoze ili skolioze).

Debljina i veća količina masnog tkiva u trbuhu, naprosto gura trbušne organe iz trbušne šupljine (kroz bilo koji mogući ili novonastali otvor). Tako je i hijatalna hernija učestalija kod pretilih osoba. Češća je u žena starije životne dobi.

Simptomi

Hijatus hernija je najčešće asimptomatska, dakle bez simptoma. U slučaju da se simptomi jave, prate je refluks, vraćanje kiselog želučanog sadržaja u jednjak, s pojavom žgaravice i bolova iza prsne kosti (kiseli želučani sadržaj „nagriza“ za to nepripremljenu sluznicu jednjaka).

To može dovesti do okultnog (skrivenog, blagog) krvarenja iz jednjaka, a cijeljenje ozljeda zna napraviti ožiljke i dovesti do suženja jednjaka.

Inkarceracija (uklještenje) prate jači bolovi iza donjeg dijela prsne kosti. Možda u tom slučaju vraćanje želuca na mjesto ima smisla, inače se takvi zahvati često zlorabe od nadriliječnika.

Postavljanje dijagnoze

Hijatus hernija se najčešće otkriva slučajno, pri snimanju prsnog koša ili pri endoskopskoj pretrazi – ezofagogastroduodenoskopiji.

Nekad se je za dokazivanje hijatalne hernije koristilo rendgensko snimanje uz korištenje kontrastnog sredstva (barijeve paste). Tijelo bolesnika pritom se je postavljalo u položaj da mu je za vrijeme snimanja prsni koš bio niže od trbuha (Trendelenburgov položaj).

Liječenje i prevencija

Po pitanju medikamentozne terapije, daju se lijekovi koji smanjuju kiselost želučanog soka (danas su to blokatori protonske pumpe). Operativno liječenje se rijetko koristi (u manje od 5% bolesnika).

Kada je riječ o prevenciji, preporučuje se zadržati normalnu tjelesnu težinu. Ako se hijatus hernija već pojavila, ponovno bi trebalo normalizirati tjelesnu težinu, izbjegavati kasne i obilne večere i nisko uzglavlje.

Hijatus hernija i srce

I jedna posebna pojava vezana uz hijatus herniju i srce zaslužuje komentar. Naime, donja stijenka srca leži na gornjoj plohi ošita. Hijatus hernija pri svom prolasku kroz ošit zna „udariti“ u srce te izazvati poremećaj srčanog ritma. Uz hijatalnu herniju se zato često viđaju iznenadna ubrzanja srčane frekvencije na 160 do 220 otkucaja u minuti.

U tim slučajevima bolesnicima savjetujem da naprave Valsalvin manevar. On se sastoji u tome da osoba maksimalno udahne zrak u pluća, a da odmah zatim, uz zatvoren nos i usta te uz maksimalno napinjanje, „pokuša“ izdahnuti. Taj veliki intratorakalni tlak zna vratiti želudac na svoje mjesto ispod ošita i zaustaviti jako brz srčani ritam.