Nesporazumi oko kompletne krvne slike

„Doktore, pa rekli ste mi da treba pogledati kompletnu krvnu sliku, a sada vidim da mi puno toga fali. Tu nema šećera, željeza, masnoća, jetrenih proba, kreatinina, kalija i još podosta toga“. To je često čuđenje bolesnika nakon što vide nalaz, a očekivali su kompletnu krvnu sliku.

Što je točno kompletna krvna slika?

I zaista, i liječnik i bolesnik imaju pravo. Liječnik točno zna koje pretrage obuhvaća kompletna krvna slika (pa što je rekao, to je i dao učiniti). A bolesnika u njegovoj krivoj predodžbi ili, bolje reći, u njegovoj medicinskoj needuciranosti, zavedu riječi kompletna krvna slika. To nekako bolesnika navede na pomisao da je tu vidljivo sve što se iz krvi može analizirati.

To nije ništa čudno, jer sva ostala zanimanja (osim medicinskih) nemaju u svome studiju ili u svojoj edukaciji proučavanje fiziologije čovjeka, patologije, interne medicine ili zaraznih bolesti, gdje bi mogli dobiti pravu informaciju, a traženje na internetu smatraju nepotrebnim jer misle da to ionako znaju. I eto nesporazuma.

U kompletnu krvnu sliku (KKS) spadaju broj eritrocita (crvenih krvnih zrnaca), leukocita (bijelih krvnih zrnaca) i trombocita (krvnih pločica), u kubičnom milimetru krvi. Tu se još dobije i količina hemoglobina (neophodnog za transport kisika i ugljičnog dioksida), te hematokrit koji označava udio staničnih elemenata u tekućoj krvi (uglavnom ga čine eritrociti jer je njih najviše u krvi i u milimetru kubičnom se mjere milijunima, dok se leukociti i trombociti mjere u tisućama). Spomenuti treba i sedimentaciju eritrocita (SE).

Eritrociti

Eritrociti u sebi sadrže hemoglobin koji iz udahnutog zraka u plućima uzima kisik i kroz arterijski krvotok ga donosi svim dijelovima ljudskog tijela. Isto tako, iz svih dijelova ljudskog tijela putem venske krvi donosi u pluća ugljični dioksid da bismo ga iz organizma izbacili izdahnutim zrakom.

U krvnoj slici dobije se i brojčana vrijednost spomenutog hemoglobina.

Broj eritrocita i količina hemoglobina su važni za dijagnozu anemije (slabokrvnosti) jer anemiju definiramo kao manjak eritrocita ili manjak hemoglobina ili i jedno i drugo.

U krvnoj slici dobiju se i još neke vrijednosti, primjerice, MCV (srednji volumen eritrocita), a prema toj vrijednosti se razvrstavaju anemije u mikrocitne (kakva je najčešća anemija zbog manjka željeza u krvi) i makrocitne gdje su eritrociti veliki ali ih je malo, što se viđa kod nedostatka B12 vitamina ili folne kiseline.

Jedna napomena: nemojmo se nadati da uvijek možemo manjak B12 vitamina nadoknaditi uzimanjem multivitaminskih preparata na usta. U nekim oblicima anemije s krupnim eritrocitima (megaloblastična anemija) zbog nedostatka B12 vitamina, neophodna je doživotna nadoknada tog vitamina putem injekcija jer mu je onemogućena apsorpcija u završnom dijelu tankog crijeva. Tu su i još neke vrijednosti vezane uz eritrocite, no njihovo elaboriranje prelazi okvire ovog izlaganja.

Povećan broj eritrocita (osim u slučaju maligne bolesti te loze), nalazi se i pri dužem boravku na visinama gdje je manji postotak kisika u zraku te kod kroničnih plućnih bolesti, primjerice u kroničnih pušača koji imaju emfizem pluća, gdje je smanjena respiratorna površina pluća, što daje isti efekt kao i manjak kisika u zraku.

Leukociti i diferencijalna krvna slika

Leukociti su obrambena snaga organizma u slučaju bakterijske infekcije. Povećan broj leukocita (leukocitoza), osim u slučaju leukemije (kada im je broj značajno povećan, čak na nekoliko desetaka tisuća) viđa se kod bakterijskih infekcija.

Mikroskopski se razlikuje nekoliko vrsta leukocita, a njihovo razvrstavanje u skupine naziva se diferencijalna krvna slika (DKS), što se također ubraja u kompletnu krvnu sliku. U diferencijalnoj krvnoj slici razlikujemo:

• segmentirane neutrofilne granulocite kojih je najviše. U slučaju bakterijske infekcije njihov broj se značajno povećava (što pojačanom produkcijom u koštanoj srži, što mobilizacijom onih koji su bili mirno stacionirani uz rubove krvnih žila).
• Drugi po broju su limfociti čiji broj se značajno povećava u slučaju virusnih infekcija.
• Tu su zatim monociti, pa
• eozinofilni granulociti čiji broj se značajno povećava u slučaju alergijskih manifestacija, kao i u slučaju crijevnih ili tkivnih parazita te
• bazofilni granulociti. U vrlo teškoj bakterijskoj infekciji, kada je život ugrožen, u perifernoj krvi se pojavljuju i nesegmentirani mladi granulociti – kao i u ljudskoj povijesti, teška situacija na bojištu zahtijeva da se, uz ograničen broj iskusnih vojnika, regrutiraju čak i adolescenti. 

Smanjen broj leukocita (leukopenija) viđa se kao nuspojava nekih lijekova (citostatika, tireosupresiva – lijekova koji se daju kod pojačane funkcije štitnjače i kod nekih drugih lijekova) te kod starijih osoba zbog njihove slabije produkcije u koštanoj srži.

Trombociti

Trombociti (krvne pločice) su važne u koagulaciji krvi, kako u slučaju ozlijede ne bismo iskrvarili. Povećan broj trombocita nađe se, osim u slučaju maligne bolesti, i u sideropeničnoj anemiji (anemiji zbog nedostatka željeza u krvi).

Smanjen broj trombocita viđa se kod starijih ljudi zbog njihove slabije produkcije u koštanoj srži, a kada se nađe kod mladih ljudi, najčešće je autoimune prirode, gdje organizam vlastite trombocite prepoznaje kao strano tijelo i uništava ih.

Sedimentacija eritrocita (SE)

U krvnu sliku ubraja se još i sedimentacija eritrocita (SE), a ona govori o brzini taloženja svih nabrojenih krvnih stanica u okomito postavljenoj kapilari, u jedinici vremena.

Očitava se nakon prvog i nakon drugog sata, a u posljednje vrijeme samo nakon prvog sata. Izražava se u milimetrima (bistre plazme, iz koja su se istaložili ranije nabrojeni krvni elementi). Usporena je (daje malo milimetara na sat) kod „guste krvi“ (boravak na visini, kronične plućne bolesti), a ubrzana (brzo taloženje) kod „rijetke krvi“ u slučaju anemije, kod upalnih bolesti (na primjer upala pluća, upala bubrega), te kod uznapredovalih tumora (krvne žile ne prate rast tumora, pa pojedini dijelovi tumora odumiru, na žalost ne odumre cijeli tumor).

Koje pretrage nisu dio kompletne krvne slike?

Niže navedene pretrage koje se često rade, ne ubrajaju se u kompletnu krvnu sliku, već je riječ o biokemijskim pretragama. Tu su:

• glukoza u krvi (GUK),
• željezo,
• kalij,
• natrij,
• jetrene probe (bilirubin, alkalna fosfataza, AST, ALT, GGT),
• pokazatelji funkcije bubrega (urati, urea, kreatinin),
• masnoće (ukupni kolesterol, kolesterol visoke gustoće – HDL, kolesterol niske gustoće – LDL, trigliceridi).

Često se za ocjenu težine upalne reakcije analizira C-reaktivni protein (CRP). Ni hormoni ni tumorski biljezi ne spadaju u kompletnu krvnu sliku.

Često se u krvi analizira hormon hipofize koji regulira rad štitnjače (TSH), pa hormoni štitnjače tetrajodtironin (T4), trijodtironin (T3), kao i prostata specifični antigen (PSA) koji je i tumorski biljeg za karcinom prostate.