Lekcija za život: svjetlo Uskrsa rođeno je u tami

Svatko od nas nosi svoj križ, netko veći, netko manji, no breme je tu. Ponekad je toliko teško da ne možemo podići pogled prema gore, pritišće nas i prisiljava da se borimo za svaki korak. Sve nas ponekad sustigne tama, a postoje i razdoblja naše zajedničke povijesti obilježena bolestima, glađu, ratovima… Ni godine u kojima živimo nisu najsvjetliji trenuci ljudske povijesti. No dobro je sjetiti se; upravo tama igra jednu od glavnih uloga u priči o Uskrsu.

Zamračilo se je, piše Biblija, i nebo oko šeste ure dok je On bio na križu te je tama vladala zemljom oko tri sata. Pa ipak, Uskrs nije priča o tami jer, ma koliko bili mučni ti sati, u njima nije sadržan kraj, već početak – svjetlo je tamu pobijedilo.

Tama otkriva vrijednost svjetla

Mi nismo bića tame, niti smo prilagođeni životu u tami. Naprotiv, tama predstavlja prijetnju našem postojanju i zato ćemo učiniti sve da se dočepamo svjetla. Upravo u toj borbi dolaze do izražaja brojne naše kvalitete, snage kojih nismo bili ni svjesni da ih posjedujemo, a razvijaju se i one koje smo posve zanemarili dok je sve bilo dobro. „Teškoće jačaju um, kao što i fizički rad jača tijelo“ bio je uvjeren rimski filozof i književnik Seneka. I nije bio jedini koji je teškoćama i bremenu pripisivao zasluge za osobni razvoj.

Iako najčešće spominjemo izreku „što te ne ubije, to te ojača“, a koju potpisuje filozof Friedrich Nietzsche, niz mudrosti o toj temi je daleko dulji. Tako je i Viktor Frankl, neurolog, psiholog i otac logoterapije, a koji je preživio užase koncentracijskog logora, napisao: „Kad više ne možemo promijeniti situaciju, izazvani smo promijeniti sebe“.

Tama je ta koja nam otkriva pravu vrijednost svjetla, kao što i svjetlo otkriva pravu dubinu tame. Bismo li doista bili svjesni koliko je sunce predivno i toplo ako ne bismo poznavali duge i hladne zimske dane? Koliko smo sretni da imamo nekog posebnog u životu kad ne bismo poznavali i usamljenost? Možemo li uopće prepoznati i cijeniti dobro ako ne poznajemo zlo?

Tako tama otvara naše oči i pomaže nam da spoznamo svjetlo.

Uskrsnuće u svakodnevnom životu

I na kraju, vjernici koji slave Uskrs prisjetit će se i priče o Mateju, omraženom cariniku čijem se je pozivu na večeru Isus odazvao. Pa kada su se Farizeji sablaznili i pitali Isusa zašto jede s poreznicima i grešnicima, njegov odgovor otkrio je i čitav smisao njegova dolaska: „Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni… Jer nisam došao zvati pravednike, nego grešnike“.

Svjetlo nije došlo radi svjetla, već radi tame. Zasjalo je kako bi otjeralo mrak.

Iako vjernici očekuju uskrsnuće tijela, prepoznavanje svojevrsnog uskrsnuća duha u svakodnevnom životu svima je važno. Ono se događa svaki puta kad pobijedimo tamu u sebi i oko sebe, kad nadvladamo nevolje koje nam stoje na putu, baš kao što nas uči i latinska poslovnica „preko trnja do zvijezda“. A svaki taj naš „mali uskrs“ vodi nas jednu stepenicu više, potiče nas na rast i razvoj, otkrivajući nam ljepote i veliku vrijednost malih radosti koje prečesto u životu uzimamo zdravo za gotovo.

Naša redakcija ADIVA.hr portala o zdravlju želi vam sretan, zdrav i svjetlošću ispunjen Uskrs!